U organizacije Ogranka Matice hrvatske u Križevcima i Župe sv. Ane održano je predavanje o bl. Alojzije Stepincu pod nazivom „Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac i Katolička Crkva u Drugom svjetskom ratu i poraću – između činjenica i insinuacija“.

Okupljene su na početku ispred organizatora pozdravili predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Križevcima Renata Husinec i župnik Župe sv. Ane preč. Stjepan Soviček, koji je okupljene pozdravio i uime biskupa bjelovarsko-križevačkog mons. Vjekoslava Huzjaka.

Renata Husinec pročitala je dijelove zanimljivog izvješća o trodnevnom posjetu nadbiskupa Stepinca Križevcima 1936.

Predavanje je održao dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest, ujedno i potpredsjednik Matice hrvatske koji je kroz svoju dugogodišnju karijeru imao prilike od proljeća 2016. do ljeta 2017. godine biti član katoličkog dijela Mješovitog povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve sa zadaćom razmatranja uloge blaženog Alojzija Stepinca prije Drugog svjetskog rata, tijekom rata i nakon njega.

U predavanju se osvrnuo na odnos nadbiskupa Alojzija Stepinca prema vlasima NDH s hrvatskog i srpskog polazišta te iskazao zabrinutost što su u javnosti i dalje dostupni brojni stereotipi i optužbe o tom odnosu. Tim optužbama želi se ponašanje blaženog Alojzija Stepinca prikazati nečasnim i zločinačkim tijekom Drugog svjetskog rata, a kako navodi, korijene ovih insinuacija i krivotvorina kreirale su komunističke vlasti u doba nadbiskupova progona i montiranog političkog procesa u jesen 1946. godine.

Predavanju je prisustvovao grkokatolički vladika Milan Stipić, a uime Grada Križevaca predsjednik Gradskog vijeća Igor Frbežar.

O predavaču

Mario Jareb, Zmaj Jurjevgradski od Tribunja, rođen je 29. ožujka 1969. u Zagrebu. Završio je dvopredmetni studij arheologije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1994. U akademskoj godini 1993./1994. pohađao je poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je 1994. stekao naslov Master of Arts in History. Doktorirao je 2003. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši disertaciju pod naslovom „Ustaški pokret od nastanka do travnja 1941. godine”.

U Hrvatskom institutu za povijest radi od 1995. te istražuje povijest Nezavisne Države Hrvatske i međuratnoga Ustaško-domobranskog pokreta. Uz to pokazuje interes i za druge teme, posebice za problematiku hrvatskih nacionalnih simbola i za nastanak suvremenih hrvatskih granica. Radi i na problematici hrvatsko-srpskih odnosa u SAD-u tijekom Drugoga svjetskog rata.

U akademskoj godini 2001./2002 je kao Fulbrightov stipendist boravio i provodio istraživanja na Ruskom i istočnoeuropskom institutu Sveučilišta Indiana u Bloomingtonu, IN, SAD. Od rujna 2005. do rujna 2008. bio je član hrvatske delegacije pri Međunarodnoj radnoj skupini za održavanje sjećanja, edukaciju i istraživanje holokausta (Task Force for International Co-operation on Holocaust Education, Remembrance and Research – ITF). Od veljače 2006. do rujna 2009. bio je predstavnik Ministarstva kulture RH u Savjetu Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac. Od proljeća 2016. do ljeta 2017. bio je član katoličkog dijela Mješovitog povjerenstva (Komisije) Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve koja je imala zadaću razmotriti ulogu blaženog Alojzija Stepinca prije Drugoga svjetskog rata, tijekom rata i nakon njega.

Član je Matice hrvatske, čiji je potpredsjednik od studenoga 2021. godine. Član je i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja”.

Autor je niza znanstvenih radova, među kojima se izdvajaju monografije Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Hrvatski nacionalni simboli, Mediji i promidžba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Jadovno i Šaranova jama: Kontroverze i manipulacije (u suautorstvu s Vladimirom Geigerom i Davorom Kovačićem), Kralj Tomislav kroz tisuću godina: Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas te Sovjetski zločin u Katynskoj šumi: Uloga doktora Eduarda Luke Miloslavića.

O predavanju

Brojne su insinuacije i optužbe koje danas postoje u međunarodnoj i hrvatskoj javnosti o navodno nečasnom, pa i zločinačkom, ponašanju nadbiskupa Stepinca i Crkve u Hrvata tijekom Drugoga svjetskog rata. Iako naizgled suvremene i utemeljene na novijim istraživanjima, one imaju svoj korijen  u insinuacijama i krivotvorinama koje su prvenstveno kreirale komunističke vlasti u doba nadbiskupova progona i montiranog političkog procesa u jesen 1946. godine. U nedostatku stvarnih činjenica i dokaza kreatori komunističke promidžbe pribjegli su stvaranju „dokaza” koji su hrvatsku i međunarodnu javnost trebali uvjeriti u navodnu Stepinčevu krivnju.

Recikliranje insinuacija iz toga doba nastavljeno je i kasnije, pa je danas najpoznatiji i međunarodno najutjecajniji takav rad čuveni protukatolički pamflet beogradskog sveučilišnog profesora i otpadnika od katoličanstva i hrvatstva Viktora Novaka Magnum crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj iz 1948. godine. Danas iza širenja takvih insinuacija uglavnom stoje velikosrpski krugovi.