Povodom Mjeseca hrvatske knjige i pod sloganom Nek’ ti riječ ne bude strana(c) OMH u Križevcima 24. listopada ugostio je književnika i predsjednika Matice hrvatske Miru Gavrana. Razgovor o novoj knjizi, književnosti i kazalištu moderirala je Iva Šakić.

Pozdravne riječi uputila je predsjednica OMH u Križevcima Renata Husinec pri čemu je izložila sažetu biografiju i bibliografiju gosta, a prisutne je podsjetila i na dva posljednja susreta s Gavranom u Križevcima na promociji romana Nekoliko ptica i jedno nebo te na izložbi Zajedno od 1842. Djelovanje MH u Križevcima.

Program je započeo dvjema skladbama Tamburaškog orkestra Glazbene škole Alberta Štrige Križevci pod ravnanjem dirigenta Igora Kudeljnjaka.

Ulomke iz novoga romana, koji su potaknuli na razgovor o romanu, pročitala je učenica 3. razreda Srednje škole „Ivan Seljanec“ Križevci Lana Višak pod mentorstvom nastavnika hrvatskoga jezika Marina Pušića.

Autor je pripovijedao o neobičnoj kompoziciji romana te o glavnome liku Benjaminu koji proizlazi iz priča i sudbina sedam žena, čiji životi obuhvaćaju vremenski period od nekoliko desetljeća. Razgovaralo se o, kako proizlazi iz romana, temeljnim osjećajima kod ljudi – boli i patnji u opreci prema sreći i instant naputcima za nju koje suvremeno društvo želi da jedino osjećamo.

Naglašena je univerzalnost tema u djelima koja piše, a zbog koje je i stekao svjetsku slavu i prepoznavanje na više kontinenata i 40 jezika. Autor je govorio o autonomnosti svojih djela koja izađu iz njegova pera te kasnije žive svojim životom ovisno o ukusu i volji konzumenata. Problematizirana je uloga medija i oglašavanja koja može bitno utjecati na (ne)uspjeh, ali autentičnost je ta koja ima glavnu riječ kod publike.

Budući da je Gavran autor koji piše i za djecu i odrasle, veseli činjenica da je publika bila brojna i raznolika, kao i pitanja za diskusiju iz koje su posjetitelji zasigurno nešto utkali i u svoje duše.

Tekst: Iva Šakić

O autoru

Miro Gavran (1961.) najprevođeniji je i u kazalištu najizvođeniji hrvatski književnik. Djela su mu prevedena na 42 jezika, imao je više od 400 kazališnih premijera na svim kontinentima, koje su imale više od 4 milijuna gledatelja. Knjige su mu imale više od 250 izdanja na hrvatskom i u prijevodima. Otisnute su u milijun primjeraka. Za odrasle je do sada napisao deset romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat, Jedini svjedok ljepote, Kafkin prijatelj, Nekoliko ptica i jedno nebo, dvije zbirke priča: Mali neobični ljudi i Priče o samoći, te dvije knjige poezije: Pjesme i Obrana Jeruzalema. Portret duše njegov je jedanaesti roman.

Školovao se u Novoj Gradiški, a na Akademiji za kazalište, film i televiziju diplomirao dramaturgiju. Za prijemni ispit na tek otvorenoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu počeo se pripremati 1980. godine, prije nego što je maturirao. Tri godine nakon mature debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu s dramom Kreontova Antigona. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD, a od 1993. živi i djeluje kao profesionalni kazališni i prozni pisac. U vrijeme dok je bio ravnatelj u Teatru &TD pokrenuo je scenu Suvremena hrvatska drama.

U jesen 2002. godine utemeljio je vlastitu kazališnu kuću Teatar GAVRAN čija je prva premijerna izvedba bila monokomedija Hotel Babilon, koja je bila odigrana više od dvije stotine puta.

Temeljne odrednice Gavranova pisanja jesu: izbor likova iz događajne zbiljske povijesti (kulture, vjere, politike, filozofije), kronikalni stil te pokušaj rekonstruiranja djelatnosti glavnih likova s obzirom na njihove nepoznate, skrivene ili brižno tajene sudbine.

Gavranovi bi se komadi prema gruboj podjeli mogli razvrstati u tri skupine od kojih bi prva bila monodrame-etide te alegorične metadrame koju čine Zaboravi Hollywood, Kad umire glumac, Najluđa predstava na svijetu i Hotel Babilon. Druga skupina bi bile povijesne drame i komedije, a treća malograđanske komedije i satire od kojih su poznatije Sve o ženama, Sve o muškarcima, Muž moje žene, Kako ubiti predsjednika.

Pokretač je i časopisa Plima u kojemu je od 1993. do 1996. godine radio kao glavni urednik i voditelj radionica kreativnog pisanja.

Jedini je živući pisac na području Europe koji ima kazališni festival posvećen njemu. Festival pod nazivom Gavranfest osnovan je 2003. godine u slovačkoj Trnavi. Začetnici festivala su ravnatelj kazališta Jana Palarika iz Trnave, Emil Nedielka i kazališni redatelj iz Bratislave Michal Babiak. Na festivalu igraju predstave koje su nastale isključivo prema Gavranovim tekstovima. 

Dobitnik je velikog broj književnih i znanstvenih nagrada u zemlji i inozemstvu. Godine 1999. dobio je nagradu Central European Time koja se za cjelokupan opus dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima. Godine 2003. nagrađen je Europskim krugom, nagradom koja se dodjeljuje za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima. Četiri puta je dobio nagradu za dramsko djelo „Marin Držić”, Hrvatskog ministarstva kulture. Za roman Kafkin prijatelj dodijeljena mu je Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2016. godine je dobio nagradu „Mato Lovrak” za djelo Ljeto za pamćenje. Sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija je 2005. godine objavila monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je analizirala trideset četiri Gavranova teksta koja je pisao za kazalište. Njemačka izdavačka kuća Anton Hiersemann Stuttgart koja u posljednjih pedeset godina svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, 2007. godine je na popis uvrstila tri Gavranova teksta – Kreontova Antigona, Noć Bogova i Ljubavi Georga Washingtona.

Od 2014. godine je član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i član Ruske akademije književnosti. Godine 2023. izabran je za predstavnika članova suradnika u Razredu za književnost i sudjeluje u radu Skupštine HAZU bez prava glasa.

 Miro Gavran predsjednik je Matice hrvatske.

Bio je gost književne večeri u organizaciji Ogranka MH u Križevcima 2017. Također, ove je godine otvorio izložbu „Zajedno od 1842. Djelovanje Matice hrvatske u Križevcima” povodom 181. godišnjice osnivanja Matice.