U križevačkoj je Gradskoj vijećnici, u organizaciji domaćeg ogranka Matice hrvatske i Stolnoga dekanata križevačke biskupije, održan u četvrtak, 13. studenoga 1997., znanstveni skup o istaknutome križevačkom grkokatoličkom biskupu, čovjeku koji je, bez obzira na nebrojena učinjena dobra svojih ruku darovanih drugima, prisiljen bio povući se s biskupske dužnosti, o Juliju Drohobeckome.

Podrijetlom iz plemićke obitelji u ondašnjoj sjeveroistočnoj Ugarskoj, Ukrajinac, rođen je 1853. God. 1882. postaje križevačkim biskupom. God. 1914. na temelju optužbi koje su još uvijek tajna, oduzeta mu je uprava biskupijom. God. 1920. prognan na biskupsko imanje u Pribić u doživotno zatočeništvo. Ondje umire 1934. Zanimljiva podudarnost: Pribić je na svega nekoliko kilometara od Krašića gdje je 1960. – premda uslijed drugačijih i nimalo tajnovitih okolnosti – također u zatočeništvu preminuo nadbiskup zagrebački kardinal Alojzije Stepinac.

Uime organizatora okupljene je, pročitavši i telegrame isprike zbog neprisustvovanja skupu današnjega križevačkog biskupa Slavomira Miklovša, predsjednika Matice hrvatske dr. Josipa Bratulića te ministra kulture mr. Bože Biškupića, pozdravila gradonačelnica Križevaca i predsjednica križevačkoga matičina ogranka mr. Renata Husinec. Podsjetila je na najvažnije datume iz života biskupa Drohobeckog, koji je prije točno 100 godina u potpunosti obnovio monumentalni križevački biskupijski kompleks s katedralom Presvetoga Trojstva, ističući želju za skorom ponovnom vapijućom obnovom i za stolovanjem križevačkoga biskupa u središtu biskupije, u drevnim Križevcima, a ne u Zagrebu, kako je to danas. Nakon što se okupljenima obratio i ukrajinski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Anatolij Šostak, govoreći ponajviše o snažnoj povezanosti hrvatskoga i ukrajinskog naroda kojeg je pripadnik bio i biskup Drohobecki, započeo je radni dio simpozija.

O crkveno-političkim prilikama u doba biskupova života, ali samo u 20. stoljeću, progovorio je dr. Juraj Kolarić, a o životu i djelu Drohobeckoga, do sada izuzetno slabo istraženih i poznatih, rektor Grkokatoličkoga sjemeništa u Zagrebu dr. Nikola Nino Kekić. O katedrali i biskupskom dvoru, kao o jedinstvenom spomeniku arhitekture u cijeloj lijepoj našoj ističući osobito ikonostas, skupno djelo hrvatske moderne, ali i potanko izvješćujući o obnovi koju je pod vodstvom Drohobeckoga i Izidora Kršnjavoga proveo uvaženi Herman Bolle, govorila je dr. Olga Maruševski. Profesor na križevačkoj Gimnaziji Ivana Zakmandija Dijankovečkoga Ivan Peklić sadržajno je, a sažeto prikazao stalnu biskupovu borbu za hrvatski jezik. Drohobecki je bio uvjeren da je političko sporazumijevanje s Mađarima moguće, a svaka zajednička politika sa Srbima da je naivna i kobna. Župnik žumberačke grkokatoličke Stojdrage Mile Vranešić iscrpno je protumačio spor i sukob oko slovenskoga sela Ricmanja, nedaleko Trsta. Stanovnici toga sela težeći u bogoslužju za staroslavenskim jezikom, odbijali su talijanštinu tršćanske biskupije, te su se htjeli zaštititi priključenjem križevačkoj biskupiji. Podupirući njihov zahtjev Drohobecki je stekao moćne neprijatelje u Beču i u Rimu. O Drohobeckome kao o dugogodišnjem predsjedniku i najvećem meceni Hrvatskoga glazbenog zavoda, o njegovu usponu i žalosnom kraju, navodno zbog financijskog neuspjeha, zanimljivo je pripovijedao akademik Lovro Županović. O biskupovom zauzimanju za dušobrižništvo doseljenih Ukrajinaca u Bosnu govorio je prof. Boris Graljuk.

Znanstveni je skup završio osjećajnim govorom s. Irene Smičiklas o utemeljenju kuće-matice sestara bazilijanki, najstarijega reda na svijetu, u Križevcima te o iznimno teškom, a vrlo plodonosnom djelovanju revnih sestara, kojima je temelje u rodnom gradu 3. našeg kanoniziranog sveca Marka Križevčanina, udario biskup Julije Drohobecki.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

•