Križevci su u srijedu 5. prosinca 2012. ugostili uglednu etnokantautoricu i etnologinju Lidiju Bajuk, koja je u podrumskoj dvorani Hrvatskoga doma predstavila svoju dvojezičnu zvučnu knjigu Matapur – Prirodna i kulturna baština Međimurja. Djelo je objavljeno u listopadu i predstavlja svojevrsni metafizički vodič kroz najsjeverniju i najmanju hrvatsku županiju, podijeljen na dvostruki album s 37 zavičajnih pjesama i knjigu, bogato opremljenu fotografijama.
Autorica je predstavila svoj etnografski, popularno-znanstveni i književni rad koji obuhvaća podatke o prirodnim (geografskim, botaničkim, zoološkim) i kulturnim (povijesnim, etnografskim, etnomuzikološkim, duhovnim) značajkama Međimurja. Značaju ovoga iznimnog izdanja doprinosi i prikaz osamnaest mitskih bića iz usmene, do sada sustavno neobrađene građe pučkih predaja Međimurske županije.
Uz autoricu na promociji su govorili i predsjednica križevačkog ogranka Matice hrvatske Renata Husinec i etnomuzikologinja Jelena Miholić.
O AUTORICI
Lidija Bajuk rođena je u Čakovcu i živi u Zagrebu. Članica je DHK, HDS, HED i Glavnog odbora MH. Diplomirana je učiteljica, etnologinja i antropologinja. Doktorandica je poslijediplomskog studija hrvatske kulture. Do 1998. radila je kao učiteljica i knjižničarka, od 1998. kao samostalna umjetnica, a od 2012. kao asistentica u IEF Zagreb.
Za svoj književni i glazbeni rad primila je više državnih (Poznanovec 89, Goranovo proljeće 91, Zlatna plaketa Grb grada Čakovca 98, Josip Sever 99, Fran Galović 99; Famus 88, Radio Donat FM 97, POP Media Festival 98, Kaštela 99, Večernjakova ruža 01, Porin 06, Krapina 06, MEF 10) i međunarodnih nagrada (19. međunarodni festival Hucula 2011. u Kosivu). Objavila je 6 samostalnih zbirki pjesama (Osmijeh je moja najbolja obrana 1991., Besput 1992., Razgovor s tišinom 1995., Vučica 1999., Sandale na vodi 2000., Pipilotine pjesme 2004.), 3 knjige proze (Z mojga srca ružica 1995., Kneja 1999., Kneja, vilinska šuma 2002.) te nekoliko stručnih i znanstvenih radova. Kao jedna od utemeljitelja suvremene hrvatske etnoscene 1994. godine, sudjelovala je u stvaranju kultnog albuma Ethno Ambient Live/Arhaične pjesme iz Hrvatske. Objavila je samostalne etno audioalbume Zora-djevojka (1997.), Kneja (1999.), Tira les (2001.), Zipčica (2010.), Matapur (2012.) i kantautorski Luna (2005.).
Od 2000. povremena je voditeljica vlastitih edukativnih radionica Istočno od Sunca i zapadno od Mjeseca za djecu, Jako veseli bend za tinejdžere i Zlatna grana za odrasle. Sklada i pjeva za film i kazalište, surađuje s drugim glazbenicima, s ekološkim i humanitarnim udrugama, s kulturnim i obrazovnim institucijama. Okušala se kao scenaristica tv-emisija o etnološkim temama. Autorica je projekata Marija Tuksar: Sunčani glas iz davnina, Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja (www.mtraditional.com), Predajna etnobaština i pučka pobožnost na tlu Gornjeg Međimurja, Podravska pjevanka Zlatka Špoljara, Sacred Voices/Sveti glasovi i Centar nematerijalne baštine Međimurja. Kao predsjednica Udruge Matapur inicirala je i suorganizirala u 2012. stručno-znanstvene skupove Na bregima, med vodami – na tragu mitske, povijesne i duhovne baštine Gornjeg Međimurja u Štrigovi i Hrvatska kajkavska glazbena baština u Zagrebu.