Ogranak MH u Križevcima i Gradska knjižnica „Franjo Marković” organizirali su u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković” u petak, 29. travnja književnu večer Pogled u ukrajinsku književnost. O ukrajinskoj književnosti i o Ukrajini govorili su predavači s Katedre za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu: dr. sc. Dariya Pavlešen, viša lektorica, i Domagoj Kliček, asistent.

Domagoj Kliček govorio je o ukrajinskoj književnosti od srednjega vijeka do 20. stoljeća predstavivši najznačajnije pisce pojedinih razdoblja. Započeo je s Grigorijem Skovorodom, baroknim književnikom i filozofom koji je putovao Ukrajinom 25 godina kako bi upoznao ljude i zemlju (“Svijet me lovio, ali me nije ulovio.”). Uslijedio je prikaz Ivana Petroviča Kotljarevskog, autora djela Eneida koje je svojevrsna enciklopedija ukrajinske stvarnosti njegova vremena i kojim je pokazao da se vrhunska djela mogu stvarati i na ukrajinskome (a ne samo na ruskome) jeziku. Razdoblje romantizma (u pjesništvu) i realizma (u prozi) u jednoj osobi predstavlja Jevgen Grebinka. Mnoge su mu pjesme uglazbljene i danas se izvode, a jedna je od poznatijih Oči černye, oči strastnye. Zanimljivo je bilo saznati da je slavni ruski književnik Nikolaj Vasiljevič Gogolj zapravo Ukrajinac i da je u mladosti puno pisao o domovini. I pri kraju života (a umro je mlad) silno se želio vratiti u rodnu Ukrajinu. Grygorij Kvitka-Osnovjanenko jedan je od osnivača harkivskoga profesionalnoga kazališta, javne knjižnice i prvoga ukrajinskoga časopisa. Svoja glavna djela (80 romana, pripovijetke, komedije i dr.) napisao je na ukrajinskome.

Jedan od najpoznatijih ukrajinskih pjesnika svakako je Taras Ševčenko, o čijem bi se životnom putu mogao snimiti film. Ševčenko je potjecao iz kozačke kmetske obitelji, a uz pomoć ukrajinskih i ruskih intelektualaca bio je otkupljen iz kmetstva te završio likovnu akademiju u Sankt Peterburgu. Njegov književni opus obuhvaća lirske pjesme, poslanice, dumke, balade, poeme, u kojima se uz obilježja romantizma probijaju elementi realizma. Prvu Ševčenskovu pjesmu na jedan južnoslavenski jezik preveo je August Šenoa.

Jedina žena o kojoj smo imali priliku čuti bila je Marija Aleksandrovna Vilinskaja, no i ona je objavljivala pod muškim pseudonimom (Marko Vovčok). Zaslužna je za prodor ukrajinske književnosti u svijet u 19. st. zanimljiva je činjenica je za njom Ivan Sergejevič Turgenjev izgubio glavu, kao i to da je slavi Jules Verne upravo njoj dao prava da ga prevodi na ruski. Objavljivana je i u hrvatskim časopisima (Vienac, 1869.), a njezinu knjižicu Pučke pripoviesti (preveo i uvodom popratio August Harambašić) objavila je u Zagrebu 1899. Matica hrvatska.

Svoje je izlaganje Kliček završio prikazom Ivana Jakoviča Franka, ukrajinskoga književnika i publicista, autora poeme Mojsije i najdražeg studenta Vatroslava Jagića, najznačajnijeg hrvatskog i svjetskog slavista druge polovice 19. stoljeća. Za Ševčenka se vezuje prvi ukrajinski preporod, a Franko je raznolikošću žanrova, tema i motiva (djela su mu objavljena u 50 svezaka) stvorio temelje drugomu preporodu.

Dariya Pavlešen upoznala je slušatelje s poviješću književnosti od stvaranja Ukrajinske Republike 1918. do suvremenosti. Predstavila je skupinu pjesnika pod nazivom šetzdesetnici koji su stvarali u strašnim uvjetima Staljinove represije. Ni Gladomor, genocid sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije 1932. – 1933. u kojem je glađu pomoreno 7 milijuna Ukrajinaca, ni strijeljanje tisuća ukrajinskih književnika, nisu zaustavili ukrajinske umjetnike da i dalje podižu svoj glas za slobodu. Pavlešen je predstavila suvremene književnike Andrija Kurkova i Linu Kostenko, a osobito je počastila slušatelje svojim izvedbama poezije na ukrajinskome jeziku.

O SUSRETU I PREDAVAČIMA

Zašto Ukrajinci plaču od smijeha kad čitaju Ivana Kotljarevskog, a rone suze kada čitaju Kvitku Osnovjanenka? Zašto u teškim trenucima nadahnuće traže u stihovima Tarasa Ševčenka? Zbog koje je ukrajinske književnice Ivan Sergejevič Turgenjev izgubio glavu ili koji je ukrajinski književnik bio najdraži student Vatroslava Jagića? Kakve veze Gogolj ima s Ukrajinom i divljim patkama? Koji je, napokon, najprevođeniji književnik s postsovjetskog područja i što ga veže uz Ukrajinu?

Na ova i mnoga druga neobična pitanja vezana uz ukrajinsku književnost saznajte odgovore u petak, 29. travnja u 18.30 u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković“ u Križevcima.

dr. sc. Dariya Pavlešen (Ivano-Frankivs’k, 1980.), diplomirala na Filološkom fakultetu Sveučilišta „Ivan Franko“ u Lavovu te stekla zvanje profesorice ukrajinskog jezika i književnosti. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala ruski jezik i književnost te ukrajinski jezik i književnost. Trenutno radi kao viša lektorica na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti. Autorica je mnogih znanstvenih i stručnih radova iz područja ukrajinske književnosti. Bavi se prevođenjem suvremenih ukrajinskih autora na hrvatski jezik. Redovna je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Domagoj Kliček (Zagreb, 1981.), diplomirao kroatistiku i ukrajinski jezik na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio kao knjižničar i srednjoškolski nastavnik hrvatskoga jezika. Trenutno je asistent na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti te doktorand na Poslijediplomskom studiju hrvatske kulture pri Odsjeku za kroatistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Također se bavi prevođenjem suvremene ukrajinske književnosti na hrvatski jezik te je redovni član Društva hrvatskih književnih prevodilaca.