U Gradskoj knjižnici „Franjo Marković” Ogranak Matice hrvatske u Križevcima organizirao je 15. svibnja 2024. predstavljanje knjige Vladimira Palošike „Sakralno zlatarstvo okolice Križevaca”. Knjigu su predstavili mons. Milan Stipić, križevački vladika, preč. Stjepan Soviček, župnik župe sv. Ane, prof. dr. sc. Danko Šourek s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i autor Vladimir Palošika. Moderatorica je bila Renata Husinec.

– Nije samo križevački kraj ovdje predstavljen već se susrećemo i s Ladanjom, koji je biskupski ljetnikovac, a koliko je vrijedan svjedoče nam fotografije sakralnih predmeta. Prigodom obnova mnoge smo tavane očistili i pri tom čišćenju pronašli smo i mnoge vrijednosti. Što se Križevaca tiče, tu su dva momenta povijesti koja su važna, to su naša crkva u kojom imamo puno vrijednosti, a drugi je samostan pavlina. Mnogo toga je ostalo u baštini, ali mnogo toga i nije ostalo jer je dodijeljeno arhivima. Ova knjiga je za nas velike vrijednosti u kulturnom smislu. Važna je i Križevcima, ali i okolici, pa i zagrebačkom Gradecu. Mogu reći kako je ovaj dio ostao jako dobro sačuvan i mnogo toga je otkrivenoga, pa i zaslugama Vladimira Palošike. Ima još mnogo toga u budućnosti što treba biti otkriveno, što pokretnih i nepokretnih dijelova kulturne baštine, ali i osoba. – poručio je župnik Soviček.

Križevački vladika Milan Stipić ispričao je kako je prije katedrale bio samostan i bio je puno manji nego danas.

– Zbog kuge su augustinci napustili taj samostan, nakon kojih dolaze franjevci koji su bili do kraja 17. stoljeća. Godine 1777. osniva se Križevačka eparhija i u tom trenutku prvi biskup Bazilije Božičković od Marije Terezije dobiva novac za izgradnju katedralne crkve. Kad je izgorjelo sjemenište, uložio je sav novac u izgradnju katoličkog sjemeništa u Zagrebu. Marija Terezija mu je na tome čestitala. Ostao je bez katedrale, živio je u Tkalcu. Njezin je sin odlučio samostan darovati biskupiji u Križevcima. Nakon toga je krenulo uređenje katedrale i uredio se dugi kat biskupske rezidencije. Nakon potresa biskup Drohobeczky krenuo je u potpunu obnovu katedrale. – istaknuo je vladika Stipić dodavši kako je u to vrijeme ceh zlatara bio unosan. – Najveće zlato koje je prikazano u ovome gradu, to su ljudi. – zaključio je.

Profesor Danko Šourek rekao je kako je prije 20-ak godina kao student upoznao Vladimira Palošiku.

– Knjiga će čitatelja povesti na put po dragome kraju,  po crkvama, kapelama, župnim dvorovima, Križevcima, okolici i predstaviti bogatu riznicu sakralnoga zlatarstva. Svaki lokalitet ima bogate povijesne podatke vezane na crkve, slikarstvo te brojne skulpture. Istaknuo bi skupinu kaleža od 16. do 18. stoljeća koji se čuvaju u crkvi u Glogovnici. Tu je i barokna pokaznica u Svetom Petru Orehovcu, posuđe u župi sv. Margarete u Dubovcu, pokaznica iz Miholca, a osobno su me dojmili dragocjenosti iz riznice katedrale Presvetoga Trojstva. – kazao je profesor i čestitao autoru na knjizi.

Autor Vladimir Palošika zahvalio je svima na pomoći oko realizacije knjige i na dolasku na promociju. Autor je posebno zahvalio Domagoju Kličeku i istaknuo kako je knjiga zamišljena kao katalog sakralnog zlatarstva okolice Križevaca.

– U Križevcima dva i pol stoljeća postoji sjedište grkokatoličke Križevačke eparhije. Zato je trebalo prikazati zlatarsku baštinu katedrale Presvete Trojice. – poručio je autor.

O PISCU

Vladimir Palošika rođen je u Križevcima 1948. godine. Višu gospodarsku školu završio je u Križevcima. Upravitelj je poštanskog ureda u Sv. Petru Orehovcu od 1990. do 2009. godine.

Godine 1988. objavljuje otkriće srednjovjekovne arhitektonske plastike (kameni romanički reljef sepulkralca) u podrumu seoske kuće u Glogovnici, uvodeći tu rijetkost u znanstvenu historiografiju.

Sudjelovao je izlaganjima o kulturno-povijesnoj baštini Glogovnice na dva znanstvena skupa u Dubrovniku i Zagrebu. Prvi je bio posvećen Ignaciju Amerlingu, dubrovačkom dobročinitelju, u povodu 100. obljetnice smrti. Drugi je bio posvećen 800. godišnjici križarskog pohoda Andrije II. Predlaže izdavanje prigodnih poštanskih maraka te idejno oblikuje prigodne poštanske žigove u spomen na povijesne osobe i obljetnice iz križevačke povijesti.

O KNJIZI

Vladimir Palošika: Sakralno zlatarstvo okolice Križevaca

(osvrt)

Vladimir Palošika, vrijedni istraživač prošlosti i kulture križevačkog i potkalničkog prostora, upravo nas je obradovao novim prilogom – monografijom o (pretežno) radovima u metalu na križevačkom području, uz dodatak nekih primjera artefakata, ruha, zapisa i sl. Prikazano je dvjestotinjak predmeta nastalih u rasponu od 15. st. pa gotovo do naših dana, od inventara velikih zbirki poput one iz Grkokatoličke katedrale i crkve sv. Ane u Križevcima, do ladanjskih crkava i kapela.

Tko je imao iole prilike da upozna križevački kraj, svjestan je bogatstva njegove srednjovjekovne kulturne baštine. Broj župa i ostalih naseobinskih središta potkalničkog ladanja bio je i u tom vremenu impozantan, a većina ih je preživjela, kako-tako, užase turskih provala. Kad pomislimo da je od srednjovjekovnih riznica ostalo tragova toliko da ih se može na prste nabrojati, imponira bogatstvo koje su ta ista središta uspjela prikupiti i sačuvati u jako skučenim okolnostima Croatiae redivivae. I prođu nas srsi kad shvatimo koliko je bogatstvo propalo između 1500. i 1700., ali i koliko je toga iznova izrađeno ili nabavljeno. Kapa dolje ustrajnosti naroda i njegovim pastirima i vođama. Pohvalna je i ustrajnost i dosljednost gospodina Palošike. I u njemu treperi plamen želje za stvaranjem, želja za dobrim i lijepim. Možda je najvrjednija poruka knjige ono što autor uspješno prenosi na čitatelja – ljubav za nasljeđe, naše – jer drugoga nemamo, koje, i kad se udaljujemo od nekih apstraktnih visokih standarda, potvrđuje težnju za svrsishodnim i lijepim. I tako pred nama defiliraju glogovnički kaleži, čudesni bakreni reljefi izrugivanja Kristu iz Apatovca (kraj 17. st.), raspjevana monstranca iz Malog Ravna (18. st.), lijepo uravnoteženi kalež iz Dropkovca (17. st.), oslik Velikog Kalnika od 14. st. nadalje, kaleži iz nekoć ranoslavenskog tremskog Đurđica, barokni križevi i kaleži Cirkvene i Sv. Ivana Žabna, prebogata monstranca iz Sv. Petra Čvrsteca iz 18. st., začudo zbijeni ciborij iz Miholca (oko 1700.), elegantni kalež Ranjenog Isusa iz Gradeca iz 18. st., razigrane pokaznice iz Vrbovca, isto iz 18. st., začuđujuća propovjedaonica – riba iz Lovrečke Varoši iz 18. st., maštovit oslik  iz zelinskog Novog Mjesta (14. st.), eksplozivna monstranca iz Visokog iz 18. st. – tek nekoliko i nasumce izabranih vrhunskih uradaka iz prebogatog ladanjskog muzeja kojega je prikupio marni Vladimir Palošika. Izbor je mogao biti i drugačiji, ali ništa manje dragocjen. Ovo je samo izbor iz velikog cortegea svjedoka spiritusa patriae u nekim od najtežih trenutaka našeg postojanja. Svjedočanstvo stanara Palošikine kuće po kojima će nas prepoznati budućnost. Jer tu smo zanavek.

Vladimir P. Goss