Adventski koncert Lovre Pogorelića

pogorelic-1U petak, 16. prosinca 2016. u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Križevcima i Glazbene škole Alberta Štrige Križevci održan je adventski koncert na kojemu je vrsnim muziciranjem Križevčane počastio klavirist Lovro Pogorelić.

 

 

 Program

  1. Haydn: Sonata u E-duru, Hob. XVI:31 (br.46)
    Moderato
    Allegretto
    Finale. Presto

      2. Modest P. Musorgski: Slike s izložbe
           Promenada I,   Gnom
———Promenada II,   Stari dvorac
———Promenada III,  Tuileries
          Bydlo
          Promenada IV, Ples pilića u ljuskama
         Samuel Goldenberg i Schmuyle
         Promenada V, Tržnica u Limogeu
———Katakombe Sepulcrum romanumCon mortuis in lingua mortua (Promenada)
———Koliba na kokošjim nogama (Baba Jaga)
———Velika vrata Kijeva

O programu

Austrijski skladatelj Joseph Haydn (1732. – 1809.) započeo je glazbeno obrazovanje kao pjevač u zboru Bečki dječaci, da bi postao dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy. Proveo je 30 godina prilično izoliran od svijeta i drugih kompozitora, potpuno predan radu-skladanju i izvedbama svojih djela, s dvorskim orkestrom koji ga je volio i cijenio – zvali su ga Papa Haydn. Nakon 1790. uglavnom boravi u Beču, kao prvi od trojice „bečkih klasičara”; Mozartu je bio prijatelj, Beethovenu učitelj. Bio je jedan od najuvaženijih skladatelja svoga vremena, i ostao jedan od najznačajnijih uopće. Veličina njegova skladateljskog opusa govori o potrebi za glazbom onoga vremena; simfonije, koncerti, opere, oratoriji, mise, kantate te mnoštvo komornih djela privlačili su podjednako gospodu i široke mase.

Haydn je posebno značajan za razvoj klavirske sonate – višestavačne skladbe za klavir solo, s tri stavka raspoređena kontrastno po tempu, npr. brzo-polagano-brzo. Kasnije sonata postaje četverostavačna, ali i to se s vremenom mijenja.

Haydnova 46. Klavirska sonata u E-duru (1774. – 1776.) u prvom stavku donosi klasičnu dramaturšku razradu dviju tema koje međusobno kontrastiraju karakterom; prva je lirska , pjevna, a druga – u kaskadnoj formi, bravurozna i duhovita. Srednji stavak je pravi biser smirene ljepote u neobaroknom stilu, nalik koralnom preludiju ili invenciji, a poletni završni stavak koji kreće bez stanke, u formi je teme s varijacijama.

Ciklus „Slike s izložbe” (1874.)  veliko je i snažno djelo klavirske literature. Glazbeni doživljaj memorijalne izložbe slika ruskog umjetnika Viktora Hartmanna (preminulog 1873.) daleko nadrasta programni karakter stavaka kao i impresionističke skice sličnih naziva drugih skladatelja. Imaginacija velikog umjetnika kakav je Modest Petrovič Musorgski (1839. – 1881.) duboko prodire u sadržaj svake slike i omogućava nam njihovo proživljavanje a ne predodžbu, karakter a ne dojam, ukratko – doživljaj a ne sliku.

„Šetnja”, stavak u rustikalnom stilu koji povezuje i oukviruje Slike, nameće se neobičnim prijelazima iz peterodobne u šesterodobnu mjeru i pentatonskim motivom. Elementi fantastike, kao jahanje Babe Jage, vještice iz ruskih bajki, iskazani su duhovitim, snažnim ritmovima i akcentima. Neke slike prizori su iz svakodnevnog života, kao prepirka djece u perivoju Tuileries ili metež tržnice u Limogeu koji se pretvara u pravu galamu, neke su sjajni karakterni portreti – bogati i siromašni židovski lihvari – Samuel i Schmuyle. Bydlo, prizor s poljske farme, donosi bol životinje koja izvlači kola zapela u blatu. „Velika vrata Kijeva” oživljavaju slavne dane ruske prošlosti u blještavilu svečanih povorki, ponosu i veličanstvu himne s koralnim prizvukom i udarcima velikih zvona, a sve to obogaćeno je smionim harmonijama koje Musorgskog, velikog nesretnika, alkoholičara, nekadašnje muzičko čudo od djeteta satjerano  najprije u skrupule vojničke obuke i življenja a zatim u  učmalost službe pri Šumskom odjelu Ministarstva državnih dobara,  Musorgskog – umjetnika, vizionara, kreatora glazbenog realizma, čak naturalizma – stavlja na mjesto značajnog skladatelja, a ne „genijalnog diletanta”, a „Slike s izložbe” svoje najbolje i jedino pravo izdanje nalaze upravo u originalu, u djelu skladanom za klavir.

 

O umjetniku

Od svoje sedamnaeste godine Lovro Pogorelić redovito koncertira širom svijeta. Solistički ili s orkestrom, ostvaruje pijanističke kreacije uvjerljive snage i nepobitne individualnosti. Među recentnim nastupima izdvaja koncertnu turneju po velikim gradovima Kine (Peking, Tianjin, Šangaj, Guangzhou i Suzhou) te recital u Teatru Bibiena u Mantovi, prigodom kojeg je kritičar lista Cultura&Societá opisao njegov nastup kao „Pijanističku meditaciju” i istaknuo „…istančanost zvuka koji zadire u meditativnu unutarnju refleksiju kojoj se suprotstavljaju dinamične eksplozije što slijede jednu vrlo osobnu logiku. To se u mantovanskom recitalu vidjelo i u djelima romantičara Schuberta (Sonata D 960) i Schumanna (Kreisleriana op. 16) kao i kod ekstatičnog i mističnog ‘simbolista’ Skrjabina (5. Sonata)”.

Prilikom turneje s Mađarskom filharmonijom (2013.) pod ravnanjem  Zoltána Kocsisa (2. Klavirski koncert S. Rahmanjinova; Miškolc, Szegedin, Pečuh, Debrecin, Budimpešta) njegov nastup u Palači umjetnosti u Budimpešti popraćen je riječima: „Plemenitu eleganciju izvedbe Lovre Pogorelića, njegove suverene, ali ne pretjerane, individualne odabire tempa – koje je orkestar uglavnom dosta fleksibilno pratio, – njegovu prirodnu virtuoznost auditorij je nagradio urnebesnim pljeskom, a glazbenik koji i svojom skromnošću pokazuje primjer svima, za to se zahvalio kratkim frapantnim preludijem Rahmanjinova.” (A. Kovács, Pečuh.)

Za turneje po Japanu 2012. zapisano je: „…On je krupan čovjek i svira s punim udarom, iako nalazim profinjenost u njegovom zadivljujućem zvuku…” K. Michishita, Let’s Enjoy Toky – 5 najboljih koncerata u 2011., te: „…Njegova je izvedba ekstremno bogata i raznovrsna, a vještina njegovih ruku je neiscrpna. Vizualno, kao blistavi kristali i moćno kao prašina u zraku.  Potpuno sam zadivljena ogromnom širinom dinamičke skale i njegovim kapacitetom u okretnosti pokretne snage logičkog sklada. Njegov rad sadrži mnogo ekscentričnih faktora, ipak svaki djelić zvuka je gladak i blistav kao baršun …” (K. Fushhiya, www.jazztokyo.com)

Francuska diskografska kuća Intrada (Pariz) prepoznala je umjetnost Lovre Pogorelića te je u proljeće 2007. izdala CD Liszt Lovro Pogorelić koji je izazvao divljenje kritike u rasponu od uzvika Wouah! u Francuskoj (A. Jourdain, http://www.pianobleu.com) do karakterizacije „… pijanist izvjesne reputacije sa zadivljujućim muzičkim argumentima…” (J. Hamada, The Record Geijutsu Disc Review, Japan). Francuski muzički kanal Mezzo snimio je dokumentarni film o nastanku ovog CD-a koji je višekratno emitiran.

U prosincu 2008. Intrada izdaje novi CD Lovre Pogorelića s djelima Musorgskog i Rahmanjinova. Pianobleu odabire ovaj CD kao CD mjeseca siječnja 2009. Hrvatski izdavač je Dancing Bear.

U proljeće 2012. na Danima hrvatskog filma prikazan je glazbeni spot Slike s izložbe Lovre Pogorelića, autora Zorana Vuletića.  HRT je snimila portret Lovre Pogorelića još 1993., a pretprošle godine intervjuirala ga je u emisiji “Knjiga ili život”.

Lovro Pogorelić izvanredni je profesor klavira na Muzičkoj akademiji Zagreb, utemeljitelj i umjetnički direktor PagArtFestivala.

U slobodno vrijeme osvaja planinske vrhove.

(Nina Pogorelić)

Tekst u Vijencu

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s